1.9.
Tebe od ljudi skrivenu, u carstvu cvetnih livada, za mene, večnog putnika, čuvala je sudbina…
Tebe od ljudi skrivenu, u carstvu cvetnih livada, za mene, večnog putnika, čuvala je sudbina…
Veceras sam, kad sam konacno nakon toliko vremena ostala sasvim sama, shvatila da to i jesam, sasvim sama. I sjetila se njega, zbog kojeg nikad nisam bila sama, jer uvijek je on bio tu. Znala sam da je tu i da je moj, ma šta se desilo. Večeras sam shvatila da me taj isti on…
Željela bih ovdje svima dati do znanja da sam luda za BMW-ovima. Nekako, kad čujem tu magičnu riječ ostavljam sve ostalo i letim SAMO i isključivo za njom. Oh, da, morala sam proguglati da vidim kako izgleda moja magična riječ, jer POBOGU, to je ono na šta padam i zbog čega gazim svoje moralne principe…
Nakon izgubljenih godina, vremena, dostojanstva, prilika, osoba, živaca, sebe, bilo bi glupo žaliti. Ne žalim, a i da žalim, to ništa ne bi promijenilo. Osjećam se straašno loše, boli me to što je spala na mene krivica za sve. I nije prvi put, a vjerovatno ni posljednji da mi kažeš toliko grozne stvari, i stvarno…
Ovih dana loša s jastuka… Još samo da mi Bog da snage da sutra preživim, a onda ćemo lahko… Sve dok ne dođe ono što sam saznala večeras, a onda ko zna kako ćemo. Ostati sabrana i napraviti plan, imam dovoljno vremena da potpuni kolaps dovedem na nivo do tančina razrađene taktike. Jer dugujem to…
Tako ja sutra imam ispit, moram ustati u 7h, pod stresom sam 10 dana, i sad u 0:45h uhvatim sebe kako čitam o drevnoj civilizaciji Kine. Ako ovo nije razlog za zabrinuti se za sebe, ja onda ne znam šta je.
Ovih dana samo razmišljam kako sam bila rahat i sretna u srednjoj školi. Ovi ispiti koji dolaze me totalno sluđuju, konstantno imam osjećaj da ja to ne mogu, iako se ubijam od učenja (iako to definitivno nisam ja), ali eto, moj glavni cilj je da ne razočaram neke ljude, a i da ne razočaram sebe,…
Paradoksalna ja, nije mart, helou Depresija me nekako udara sa svih strana … Bol nema cijenu. I šta je to sa mnom? Šta je sa osjećajem nepripadanja? Ni ovdje, ni tamo, ni kod njih, ni sama, ni s njim, ni bez njega… Jednostavno ne pripadam, višak sam, ili sam premalo. Mene treba dobro prodrmati, protresti…
Nemaš pojma koliko mi nedostaješ ovako kad sve utihne i svii, svi spavaju, osim mi koji nemamo nikog… Fališ, ali uzalud.
Boli me samo cinjenica da te nije stid bilo reci mi to, ali hajde, tebi na dusu. Bog je svjedok da nisam to cime si me predstavio i da nikad to nisam bila. A nek si odigrao tako da mi nemam vise potrebe ni suzu pustiti, nek si mi rekao sve najgore. Zao mi je…